Sramežljivo dijete! Što ću s njim?

Sramežjivo ili povučeno dijete – slično, ali zapravo različito. Sramežljivost je čak i genetski uvjetovana, a oko prve godine javlja se i kao prirodni refleks u blizini nepoznatih ljudi.
Povučenost se javlja tek kada dijete počinje razvijati sliku o sebi, kada stvara svoje misli i osjećaje.

Vrste sramežljivosti:

• sramežljivost u odnosu na druge- primjerice dijete nepoznata osoba upita za ime, a dijete se sakrije iza vaših nogu
• Sramežljivost u odnosu na samog sebe – podrazumijeva da dijete ima lošu sliku o sebi, slabo uspostavljaju kontakt s drugima, prestrašena su, boje se promjena i pogrešaka. To je zapravo rezultat odnosa s roditeljima i okolinom
  Roditelji su rijetko svjesni poruka koje šalju djeci I često je to nenamjerno i suptilno.
  8 koraka za komunikaciju sa sramežljivim djetetom:
  -izbjegavajte etiketiranje djeteta – “Aaa on je takav uvijek, sramežljiv”.
• upozoravati ga na sramežljivost – “Daj, nemoj biti tako sramežljiv!”
• osluškujte svoje dijete – “Kako se osjećaš u novim situacijama?” ; “Što te najviše brine tada?”
• potičite ga na nova iskustva, aktivnosti i situacije dajući mo do znanja da ste uz njega i da ćete mu dati podršku – “Idemo danas zajedno na odbojku, ja ću biti blizu I čekam te”
• pustite djecu da se sama razviju bez nametanja tuđeg mišljenja – dajte im da izabiru aktivnosti i igre koje žele, neka se izraze kroz crtež, ne procijenjute crtež, pohvalite trud
• ne uspoređujte dijete s drugima – zlatno pravilo roditeljstva
• stvarajte interakciju ali ne prisilno – budite model i vi priđite drugom djetetu primjerice “ Kako ti je sladak medo! Kako se zove? I ti Majo isto imaš medu kod kuće! Kako se tvoj medo zove?”
• ako ste i vi bili sramežljivi, podijelite to s djetetom – situacije, kako ste se osjećali, što ste tada uradili…

Ne etiketiraje, osluškujte i uvažite!

Željka Marunica, odgojitelj