SERIJA SLIKOVNICA O RAZVOJU SOCIJALNIH KOMPETENTCIJA

Tamara Vučković
Tihana Lipovec Fraculj

Nakladnik: Evenio
Dob: 4+

Serija slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece koje obrađuju teme samokontrole odnosno samoregulacije, asertivnosti odnosno razvoju vještine iskrenog izražavanja vlastitih osjećaja, mišljenja i stavova na način koji ne povređuje druge, samopouzdanja odnosno o vjerovanju u sebe, u svoje vrijednosti, odgovornosti odnosno o razvoju samostalnosti.

Često čitamo slikovnice o Mirku Bjesomirku, Izu i Po, Ani i Gospođici Hoću te smo se baš sprijateljili s njima. Pomažu nam da lakše usvojimo i razumijemo svoje osjećaje.

Samoregulacija emocija kod djece

Mirko Bjesomirko

“ Dječak Mirko je učenik 1.a razreda i po svemu je običan đak prvak, osim što je jako, ali baš jako često bjesnio. Kad bi pitali Mirka zašto se toliko ljuti, ni on sam ne bi znao odgovor.”
Jednog dana nakon što je dječak Mirko izbacio bijes u razredu jer je mislio da mu se dječaci rugaju, učiteljica ga je odvela u knjižnicu, na najmirnije mjesto u školi. Nije ni slutio da će upravo tada upoznati Bjesomira, koji ga je upoznao s rječju OK i MIR.
Mirko i gospodin Bjesomir naučit će djecu kako u stanjima visoke uzbuđenosti i preplavljenosti emocijama ponovno steći smirenost i kontrolu nad svojim mislima i ponašanjima.
Samokontrola ili samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Uči se od malih nogu, a cilj joj je zaustaviti impulzivni odgovor, oduprijeti se okidačima iz okoline i ustrajati u zadacima koji se trebaju izvršiti. Dijete se svakoga dana mora prilagoditi različitim okolinama (kućnim rutinama, školi ili vrtiću, izvanškolskim aktivnostima i sl.) te zahvaljujući kontroli unutarnjih stanja može adekvatno funkcionirati u društvu.
Učenje samoregulacije je proces koji omogućava djetetu upravljanje emocijama i ponašanjem kako bi postiglo ciljeve, komuniciralo prosocijalno s drugima i bilo uključeno u neovisno učenje (Pinjatela, 2012).

Odgovornost

Gospodin Iz i gospođica Po

“Ovo je priča o gospodinu Izboru i gospođici Posljedici. Zvat ćemo ih gospodin Iz i gospođica Po jer više vole da ih se tako zove. Iz i Po neobičan su par. Nitko ih nikada nije vidio, ali ih svi poznaje. Zanimljivo, zar ne?”
Iz voli dugo spavati pa kasni u školu, po zimi ne nosi kapu i šal pa ga posjete Apćihići, posjeti ga i gospodin Kruljo, a i školska jedinica. No posjeti ga i Sreća kada je dobar prema prijateljima. Iz i Po nas uče da uvijek imamo izbor i da će taj naš izbor ovisiti i o posljedicama koje nam se neće nužno i svidjeti.
Odgovornosti je savjesno obavljanje dužnosti, ali i mogućnost spoznavanja posljedica naših izbora. Ako znamo da u nečemu imamo izbor i prava, moramo znati da uz to imamo i odgovornost. Naravno, djeca nemaju istu odgovornost kao što imaju odrasli, međutim, iznimno je važno da odmalena uče kako njihovi postupci imaju različite posljedice.

Samopouzdanje

Ana i gospodin Strahojed

“ Ana je radoznala djevojčica koja ima jako veliku tajnu. Ona se, naime, boji svega i svačega. Gotovo svakog dana Ana je otkrivala neki novi strah koji se brzo potom udomaćio u njezinoj glavi.”
Jedne večeri dok je Ana pokušala bezuspješno zaspati, osjetila je da ju je zasvrbjelo lijevo uho. Počešala se, a kad ono, iz uha joj ispadne jedan bucmasti, šareni čovječuljak po imenu Gospodin Strahojed. Gospodin Strahojed je Anu odveo do Muzeja Strahova u kojem je srela puno drugih strahova, smiješnih i onih manje smiješnih. Strašnih i onih manje strašnih. Gospodin Strahojed joj je zatim objasnio kako da se bori sa svojim strahovima.
Samopouzdanje je vještina ili kompetencija koja se cijeloga života vježba i uči. Cilj je odgojiti dijete koje se ne boji izazova, novih stvari i promjena te u ima vjere da u sebi posjeduje sve što je potrebno da ostvari svoj cilj. Znanstveno je dokazano da su samopuzdanje i samosvijest odnosno emocionalna inteligencija bitniji za životni uspjeh i zadovoljstvo.
Djetetu treba davati zadatke koji su nešto iznad njegovih trenutnih sposobnosti, kako bi moralo uložiti trud u njihovo rješavanje. U razvoju samopouzdanja ključna je ljubav te prihvaćanje djeteta sa svim njegovim vrlinama i manama.

Asertivnost

Gospođica Hoću

“ Djevojčica Mila katkada se osjećala nevidljivom. Neprimjetnom. Sigruno se sada u čudu pitaš kako je moguće da jedna djevojčica potpuno izgubi svoju boju i osjeća se nevidljivom…”
Djevojčica Mila je jako poslušna djevojčica koja se složi sa svime što drugi žele ili očekuju od nje. Nikada ne izražava svoje mišljenje ni nikom se ne suprotstavlja, sve do jednog dana kada je oživio njezin crtež. Njena nacrtana Mila se jaaakoooo naljutila no istovremeno je naučila Gospođicu Hoću kako da se izbori za sebe.
Asertivnost je vještina aktivnog zalaganja za svoja prava, mišljenja, potrebe i želje, bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Asertivno ponašanje zahtijeva prepoznavanje vlastitih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima.
Radi se o vještini koja se može vježbati i naučiti. Nakon što prepoznaju vlastite emocije, djecu se može naučiti da iskreno kažu što im smeta i što im se ne sviđa kod drugih, ali na način da ne povrjeđuju osjećaje, prava i mišljenja drugih.

U Malima i velikima ove slikovnice najviše povezujemo sa konkretnim situacijama u grupi. Podsjetimo se kako možemo utjecati ali i izvježbati određena ponašanja. U svakodnevnoj komunikaciji prepoznajemo, imenujemo svoje i tuđe emocije. Usvajamo vještine kako djelovati u odnosu na emocije odnosno razvijamo socijalne kompetencije. Ta zadaća nam je jedna od važnih razvojnih zadaća na kojima intezivno radimo u našem programu.