Partnerski odnosi

U današnje vrijeme muško- ženski odnosi su doživjeli promjene. Žene (više- manje) ravnopravno sudjeluju na tržištu rada, financijski su neovisne. S druge strane muški se uključuju u odgoj i brigu za djecu, (ostaju na porodiljnom), sudjeluju u kućanskim poslovima.

S druge strane muški se uključuju u odgoj i brigu za djecu, (ostaju na porodiljnom), sudjeluju u kućanskim poslovima. Dolazi do promjene u preraspodjeli obaveza. No, još smo uvijek u tranziciji te je u partnerskim odnosima (posebica parova koji oboje rade) jako važno uspostaviti uravnotežen odnos.
Kako uspostaviti uravnotežen odnos?
Uravnoteženi odnos trebao imati uravnoteženu podjelu (neplaćenog) posla unutar obitelji. Neplaćeni posao je nevidljivi posao u obitelji koji netko treba napraviti. Briga za bolesne članove obitelji, njega i briga za stare i nemoćne članove obitelji, kupnja namirnica, pripremanje i kuhanje hrane (ručka, večere, kolača…), plaćanje računa, brisanje prašine, pranje i usisavanje poda, pranje posuđa i rublja, stavljanje sušenja robe, peglanje robe, servisiranje i održavanje automobila… naravno, tu je i dogovor oko odgoja djeteta. Tko će se buditi tijekom noći, tko će ga presvlačiti, uspavljivati, hraniti, voziti doktoru, kupovati mu robicu, igračke, tko će se i koliko s njime igrati, tko će mu čitati, sve obaveze koje dolaze s dolaskom djeteta…
Drugim riječima, očekuje li muškarac da žena “odrađuje” sve po kući, uključujući i odgoj djeteta? Je li žena u redu s time da sav neplaćeni posao ona preuzima na sebe? Ili žena smatra da se obaveze trebaju ravnomjerno podijeliti?
To bi se još moglo nazvati I kompatibilnost para.nazvao kompatibilnošću para.
U nešto stručnijim terminima, ako su oba partnera tradicionalni i u njihovom domu je žena/domaćica, a muž/hranitelj, u takvom braku neće biti problema kao što bi ih moglo biti u brakovima koji imaju “dvostruke hranitelje”, odnosno parove s očekivanjima oko podjele “nevidljivog” obiteljskog rada. To su pitanja koja bi bila korisno razmotriti i raspraviti prije zajedničkog suživota, braka, a svakako prije dolaska djeteta.

Postoje parovi kojima će biti nešto teže ili lakše u vlastitom odnosu prilikom dolaska novog člana u obitelj. Parovi si mogu olakšati na način da se pripreme za dolazak djeteta i osvijeste proces prilagodbe koji će se neminovno dogoditi u njihovom odnosu neposredno nakon dolaska bebe.

Konkretno, to znači sljedeće:

smanjena količina pažnje koju nam je do sada davao/la partner/ica jer se sada zajedno brinemo o našem djetetu,
kontinuirana briga i njega za dijete kroz cijeli dan,
veća neispavanost, iscrpljenost, nešto veća emocionalna razdražljivost,
smanjena produktivnost zbog količine novih obaveza,
smanjena količina vremena za neke vlastite želje koje imamo,
manja količina novaca jer ćemo djetetu omogućavati sve što mu je potrebno….
U situacijama kada je paru teško, može pomoći ako se prisjetimo kako su i mnogi drugi roditelji prije nas prolazili vrlo slične ili iste situacije i da im nije bilo lako i da je to sasvim normalno. Većina roditelja prolaze kroz iste faze u svojem partnerskom odnosu.

Koja je tajna uravnotežene raspodjele obaveza, kako je postići?

Pitanje možemo sagledati s dvije strane, muške i ženske.
Mušku stranu priče bismo mogli pronaći u njegovoj primarnoj obitelji. Koliko roditelji uključuju dječake, a koliko djevojčice u obavljanje kućanskih poslova? Koliko roditelji primjerice uključuju dječake u kuhanje hrane, pečenje kolača, pranje posuđa, pospremanje prljavog rublja, pranje i vješanje rublja, čišćenje kupaonice, mijenjanje posteljine…? Muškarci su ipak češće u situaciji da imaju skuhano, speglano, čisto, a da možda nisu uopće svjesni koliki je trud potreban da bi se tako nešto postiglo. I tako kada ulaze u brak, majku koja je sve za njih do sada radila, zamjenjuju ženom od koje mogu očekivati da će raditi iste stvari… Nepravedno je prema muškarcima reći kako ne postoje oni koji se bave kućanskim poslovima, ali ipak su u manjini.

S druge strane, ženska strana priče je da sve više žena ide na fakultete, sve više žena se odlučuje za profesionalnu karijeru prije obiteljskog života i samim time, sve više žena je financijski samostalno i više ne ovisi o financijskoj moći muškarca kako bi si omogućila dostojan život, kao što je to bio nekada slučaj u tradicionalnoj obitelji, gdje je muškarac bio hranitelj, a žena domaćica. Žena kojoj je važan razvoj profesionalne karijere ili primjerice ženi koja u međuvremenu (tijekom trajanja odnosa) dođe do spoznaje kako ne želi tradicionalnu podjelu uloga, teško da će biti sretna uz muškarca koji očekuje od svoje žene da obavlja sve kućanske poslove, odgaja djecu te odlazi na posao… idealno bi bilo kada bi se našli pojedinci koji njeguju iste vrijednosti. Žena i muškarac koji imaju egalitarne stavove (jednaka raspodjela poslova) ili žena i muškarac koji imaju tradicionalnije stavove. Ostale kombinacije će trebati uložiti nešto više truda oko odnosa što može uključivati podosta svađa, nerazumijevanja i pokušaja prilagodbi.

U konačnici, važno je da oba partnera jasno i izravno verbaliziraju svoju potrebu. Poželjno bi bilo kada bi žene (i muškarci) otvoreno porazgovarali o tome kako se osjećaju (tužno, bijesno…) kada moraju sve/većinu obaveza sami obavljati (odgoj djeteta, oko i u kući…) te kakve to posljedice ostavlja na njih (poput iscrpljenosti, nepoštivanja, nepravednosti, kontinuiranog osjećanja neugodnih emocija i slično). Važno je imati na umu kako ne možemo mijenjati drugu osobu, koliko god to od nje očekivali, tražili ili mislili da možemo. Svatko sam bira svoja (ne)ponašanja.

PARTNERSKI ODNOSI U RODITELJSTVU

U našem društvu napravili bismo veliki korak naprijed kada bismo osvijestili da se roditeljstvo ne veže isključivo uz majčinstvo jer roditelji su i majka i otac.
Problem nastaje kada roditelji (i muškarac i žena) smatraju da je roditeljstvo zadaća majke. Nažalost, takav stav neće motivirati (budućeg) oca da se pripremi za dolazak djeteta i da bude svakodnevno aktivan u odgoju svojeg djeteta nego će sve/većinu prepuštati majci.
Ponekad se događa da čak i majka može obeshrabriti svojeg partnera u njegovom očinstvu (primjerice izjavom “imaš grube ruke, ne znaš držati dijete” ili “Ti ne znaš s djecom, baš si nespretan”). U interesu djeteta je da u njegov odgoj budu uključeni i majka i otac.
Stoga, svakakao je potrebno partnere ohrabriti i poticati za njihove očinske uloge.
Preporuka je da se svaki roditelj, neovisno o spolu, informira, pročita pokoju knjigu o odgoju kako bi svojem djetetu mogao pružiti najbolje što može. Polaziti razne tečajeve i edukacije je svakako poželjno i korisno, ali razumljivo da mnogi nemaju vremena, možda i novaca jer živimo u vremenu kada je sve ubrzano i kada imamo gotovo svega, osim vremena.

Rođenje djeteta predstavlja dugo očekivani i najljepši trenutak u životu jednog para. Roditelji sa
nestrpljenjem i radošću očekuju novog člana obitelji. Međutim, rođenje djeteta predstavlja izrazito stresno razdoblje za obitelj. Dolazi do brojnih promjena u organizaciji svakodnevnog života , kao i preuzimanje novih uloga bračnih partnera.
Uloga majke
Obično majke preuzimaju ulogu stalne odrasle osobe koja treba biti na raspolaganju djetetu,
pružajući mu ljubav, sigurnost, utjehu i zaštitu. Tako majka svjesno ili manje svjesno odlučuje na neko vrijeme ostaviti po strani svoje potrebe, povezujući se s djetetom i posvečujući mu se u potpunosti, što joj može predstavljati dodatni teret I doprinijeti iscrpljenosti. Uloga majke znatno je više proučavana i većina bi se ljudi složila s tim da je majka najvažnija osoba u životu djeteta. Naravno, ne mora biti i biološka majka, a u prvih nekoliko godina života ne mora biti ni ženska osoba. Naime, u prve tri godine života majka je svaka osoba koja uspješno zadovoljava potrebe djeteta za emocionalnim vezivanjem, hranom i njegom. Mnogi bi muškarci bili sposobni uspješno preuzeti tu ulogu. Tek poslije, od treće godine nadalje, djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac.
Ta posebna veza se naziva PRIVRŽENOST. Zašto je važna privrženost?
Osobe sa sigurnom privrženošću imaju pozitivan model sebe i pozitivan model drugih. One traže i očekuju odnose koji će biti ispunjeni podrškom i zadovoljstvom. U odnosima se uglavnom osjećaju ugodno, mogu slobodno i efikasno komunicirati svoje potrebe i mogu biti fleksibilni u reakcijama na potrebe drugih. Sukobe, koji su u odnosima neizbježni, u stanju su promatrati kao priliku da razriješe nesuglasicu ili unaprijede odnos. Pozitivna slika sebe i drugih rezultira time da nemaju poteškoća u ostvarivanju bliskosti i intimnosti, no također su u stanju i biti sami te u romantičnim odnosima ne gube osjećaj osobne autonomije.
Uloga oca
U trudnoći otac nerođenog djeteta stvara ozračje sigurnosti, povjerenja, optimizma i tako pomaže majci da se trudnoća odvija sa što manje stresova, da se osjeća ugodno i voljeno te da s radošću očekuje novorođenče. Povoljna obiteljska atmosfera zasigurno pozitivno utječe na razvoj djeteta tijekom trudnoće, što je mnogim roditeljima poznato, jer su s djetetom počeli komunicirati mjesecima prije njegova rođenja.
Odnedavno i otac može prisustvovati rođenju svog djeteta. Zabilježena su mnoga pozitivna iskustva, a najviše koristi od toga ima novorođenče. Utvrđeno je, naime, da očevi koji su prisustvovali porođaju znatno više pričaju o svom djetetu, da su mnogo točniji u njegovu opisivanju i da se tijekom odrastanja znatno više vežu uza nj.

“Po mom iskustvu u terapeutskom radu, ljudi osjećaj unutarnje sigurnosti uvijek vezuju za oca. To je onaj doživljaj da nam netko drži leđa, da smo podržani, da nismo sami, koji ostaje internaliziran i postaje dio nas i onda kada definitivno nitko više nije tu, ali sada ni ne mora biti, jer je to ugrađeno u nama i neotuđivo je”, kaže Kuljiš.

Uloga oca zapravo najviše dolazi do izražaja oko 3. godine djeteta kada otac postane suigrač u igrama u parku, loptom, dozvoljava vratolomija koje majke vjerojatno ne bi dopustile brineći se za sigurnost svog djeteta….”partner in crime”.
Tada tata razrješava simbiozu djeteta s majkom. I iz iskustva tate se zapravo najviše počinju osjećati opušteno.

Usklađenost u odgoju:

• Kako bi osigurali potrebnu stabilnost važno je da partneri u roditeljstvu podupiru jedan drugog te da budu usklađeni u odnosu na obiteljska pravila, principe i disciplinu.
• Usklađenost roditelja u odgoju se preklapa s bračnim odnosom i s odnosom roditelj-dijete. Unatoč preklapanjima, usklađenost roditelja u odgoju predstavlja zaseban i odvojen obiteljski podsistem.
• Usklađenost roditelja u odgoju je usredotočen na podizanje dijeteta, dok je bračni odnos usredotočen na druge interese (npr. emocionalna bliskost, financije). U odnosu usklađenosti roditelja u odgoju, partneri razvijaju svoju vezu kao roditelji te mogu biti sposobni za nastavak ovog odnosa čak i kada se njihov bračni odnos prekine.
• Usklađenost roditelja u odgoju povezana je s većom emocionalnom toplinom i podrškom roditelja te time i boljom prilagodbom djece. Nasuprot tome, konflikti oko odgoja, odnosno neusklađenost roditelja u odgoju, povezani su s roditeljskim distresom i smanjenim roditeljskim sposobnostima .
• Utvrđena je i povezanost usklađenost roditelja u odgoju s funkcioniranjem cjelokupne obitelji, odnosno obiteljskim procesima na razini cjelokupne obitelji (kohezivnost, fleksibilnost, afektivnost). Kohezivna obiteljska sredina, pozitivna afektivna klima i usklađenost roditelja u odgoju povezani su s manje problema ponašanja kod djece, dok je neusklađenost roditelja u odgoju utječe na negativna istupanja kod djece.

Zaključak
Kako bi se što lakše snašli u najzahtjevnijoj i najodgovornijoj ulozi a to je roditeljstvo, a da pri tome ne zapostave partnerstvo, važno je da su bračni partneri i prije rođenja djeteta ostvarili zdrav i kvalitetan partnerski odnos, odnosno naučili da funkcioniraju kao par.
Za uspješan partnerski odnos važna je spremnost oba partnera da rade na svom odnosu, uvažavanje
različitosti ali i otvorena i ravnopravna komunikacija. Upravo je kvaliteta komunikacije u odnosu
presudan faktor njegove uspješnosti. Komunakacija se smatra ključnim faktorom koji omogućava
parovima ostvare povezanost i zajedništvo. Uloga roditelja odnosna uloga oca ili majke samo je jedna od uloga
koju partneri imaju, zato je važno da se partneri ostvaruju i u drugim ulogama koje imaju. Vrijeme
provedeno sa partnerom nasamo uz razgovor i razmjenu osjećaja jeste ono čime se čuva odnos i čini
ga jakim.
Partnerstvo žene i muškarca nije nešto što je samo po sebi razumljivo. Ono se razvija i gradi
svakim danom.

Željka Marunica, odgojitelj