Mali i veliki su osnovani s ciljem uključivanja djece koja nisu u odgojnom obrazovnom sustavu te također djece koja dodatno žele provoditi svoje vrijeme kvalitetno, aktivno i kreativno. Tu smo i za roditelje i za trudnice – organiziramo različite tematske radionice, družaonice i sl.
Organiziranjem, planiranjem i provođenjem različitih aktivnosti, radionica, izradom atrakivnih poticaja te kvalitetne didaktike utječemo na cjelokupni razvoj djeteta.
Osnivači i stručni suradnici Malih i velikih su odgojitelji, psiholozi i logopedi sa dugotrajnim iskustvom u radu s djecom, spremni na cjeloživotno učenje i usavršavanje, komunikativni te dobro uočavaju potrebe djece i roditelja.
Nalazimo se na Knežiji, ali područje djelovanja nam je šire, ako želite da svratimo u Vaš kvart slobodno nas kontaktirajte…
Pozdrav od tima Mali i Veliki!
Osnivačica
Željka Marunica, univ. bacc. praesc. educ. | majka četvero djece, odgojitelj predškolske djece
Kreativnost, prihvaćanje izazova i aktivna u društvu su neke od osobina koje me opisuju.
Djeca su mi uvijek bila najveća inspiracija, a to dokazuje i moj dvadesetogodišnji (20.god.) rad u praksi. I za mene bi vrijedila ona rečenica “Sve što treba znati, naučila sam još u vrtiću”.
Ukratko, radila sam sa svim dobnim skupinama, u programu za održivi razvoj, u glazbenom programu, provodila sam program znakovni jezik za bebe. Sudjelovala sam na brojnim projektima, dramskoj grupi, likovnoj grupi, bila aktivni član raznih timova…uglavnom sve ono što jedan odgojitelj zna, može i radi svaki dan.
Osim profesionalno,i privatno sam okružena djecom, ali i roditeljima. Zbog toga sam i uvidjela potrebu za organiziranjem tematskih aktivnosti, radionica, pričaonica i raznih drugih programa koji bi potaknuli cjeloviti djetetov razvoj. Naravno, ne zaboravimo roditelje kao primarne odgojitelje svoje djece, kojima također treba podrška.
Srećom, u moj život su ušetale mame i stručnjakinje u svom području koje imaju istu viziju i želju da se uključe, pomognu, daju sebe.
I tako kreće priča zvana “MALI I VELIKI”.
Stručni suradnici
Sunčica Kutleša Mudri | majka dva dječaka, fizioterapeut, psiholog, kreativka, zaljubljenica u sport
Završila sam srednju medicinsku školu (fizioterapeut) te diplomirala psihologiju, majka sam dvojice osnovnoškolaca.
Svoje dosadašnje iskustvo izgrađivala sam u radu s ljudima svih dobnih skupina, a posebno volim rad s djecom. Tu do izražaja dolazi moja kreativnost, fleksibilnost i prilagodljivost što mi, uz stečeno znanje i iskustvo, pomaže u pronalaženju prikladnih metoda za suočavanje s raznim odgojnim izazovima.
U djeci gledam potencijal ne samo za stjecanje raznih znanja i sposobnosti nego i za razvoj psihosocijalnih vještina na koje se danas manje stavlja naglasak. Geslo mi je: osluškuj, prepoznaj, prihvati i djeluj.
Nikolina Ružak | majka i dadilja
Zadnjih nekoliko godina(9 god.)radila sam kao dadilja, većinom u internacionalnim obiteljima.
Moj dosadašnji rad uključivao je brigu, njegu i odgoj djece dojenačke dobi, pa sve do ranog školskog uzrasta.
Ovisno o uzrastu djeteta, te u suradnji i dogovoru sa roditeljima, planirala sam aktivnosti koje sam provodila sa djecom.
Za one najmlađe, savladavanje samostalnog oblačenja, obuvanja⁴ i usvajanje higijenskih navika.
Komunikacija i čitanje priča od najranije dobi, te poticanje razvoja govora.
Socijalne vještine i interakcija sa drugom djecom. Tjelesne vježbe za razvoj funkcionalno fizičke sposobnosti.
Nakon određenog vremena odlučila sam nadograditi i proširiti svoje dosadašnje znanje i iskustvo u radu sa djecom, pa sam priliku da dođem u MiV prihvatila sa veseljem.
Najbolje me opisuju riječi empatija, optimizimam , smirenost, strpljivost, odgovornost i prihvaćanje izazova.
U MiV-u sam počela raditi u veljači i aktivno se uključila u sve odgojno obrazovne aktivnosti.
Promatrajući razvoj i napredak svakog djeteta promišljam i pripremam odgovarajuće poticaje. Veseli me izrada i rad na svim kreativnim i istraživačkim projektima.
Svaki dan novi je izazov u kojem napredujem i rastem.
Pratiti djecu u odrastanju i pomoći im da postanu odgovorni mladi ljudi, neprocjenjivo je.
Ivana-Lea Hladilo | studentica 3. godine Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Studentica sam preddiplomskog studija za Rani predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
Veseli i vedri duh, empatija, razumijevanje, strpljenje, komunikativnost, ljubav prema fotografiji, čitanju, plesu, glumi i radu s djecom karakteristike su koje me opisuju.
Rođena sam u Dubrovniku u velikoj obitelji obogaćenoj šestoro braće i sestara. Cjeloživotno okruženje ispunjeno dječjom energijom potaklo me na shvaćanje njihovih različitosti i potreba te me u konačnici inspiriralo na učenje, proučavanje i rad s onim najmanjima.
Dječji razvoj, otkrivanje njihovih potencijala i mogućnost sudjelovanja i pružanja podrške djetetu u učenju i odrastanju u kvalitetnom i poticajnom okruženju smatram svojim životnim zadatkom koji me ispunjava i daje mi priliku izraziti svoju kreativnost.
Fakultet, edukacije, usavršavanje, a onda u konačnici i rad u struci moja su svakodnevnica.
Hana Tomas-Kosijer | studentica 4. godine Učiteljskog studija modul informatike
Studentica sam Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet sam upisala zbog svjesnosti važnosti učitelja u životu svakog učenika i želje da sudjelujem u dječjem životu jer su oni zaista naša inspiracija i najveći učitelji.
Aktivna sam volonterka već dugi niz godina, još od srednjoškolskih dana, aktivnije na fakultetu. Kao volonter provodim aktivnosti za kvalitetnu provedbu slobodnog vremena sa djecom školske dobi, kreativne radionice te pomažem u učenju djeci iz socijalno ugroženog okruženja. Također, sudjelovala sam u nizu volonterskih projekata od kojih bi izdvojila 72 sata bez kompromisa, Dijete u središtu i Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi čiji su organizatori Ministarstvo kulture i medija i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Također, moj interes za rad sa djecom sa teškoćama u razvoju doveo me do volontiranja u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac. Članica sam triju projektnih timova Europskih snaga solidarnosti kroz koje se educiram o povećanju razine solidarnosti među građanima zajednice u svrhu povećanja kvalitete života njihovih građana.
Opisala bih se kreativnom, svestranom, marljivom i pravednom. Iako rad sa djecom nosi svoje izazove, spremno ih i sa osmijehom prihvaćam te im se radujem, a iz svake situacije se trudim izvući nešto pozitivno.
Matea Pavlović | studentica 4. godine Učiteljskog studija modul odgojne znanosti
Studiram na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Imam 22 godine. Možeš me sresti na raznim mjestima kao što su fakultetska knjižnica, parkovi, trgovački centri, no ipak vrijeme najradije provodim u prirodi uz neko dobro duhovno štivo i naravno uz igru sa mojim mališanima ( susjedi, prijatelji, nećaci, rođaci ? ). Uvijek uz sebe nosim svoj fotoaparat i pažljivo promatram svijet oko sebe kroz svoj maleni, ali vrijedni objektiv. Pjesma je neizostavan dio svakoga dana, pjevam dok učim, kuham, pišem… Tko pjeva, zlo ne misli ?. Moja najveća radost su djeca, mala i velika, tiha i glasna, pjevači i umjetnicii…. svi imaju mjesto u mom srcu i baš zato sam izabrala učiteljski posao, kako bih svaki dan mogla provesti s djecom. Fakultet mi je ponudio teorijsko znanje, a rad u MiV-u mi je otvorilo mugućnost da stečeno znanje primijenim u praksi. Djeca nisu slova na papiru, potrebno je znati osluškivati njihove potrebe i različitosti u razvojnim fazama njihova odrastanja. MiV mi je ponudio širu sliku o tome što djeca mogu, na početku sam svu odgovornost preuzimala na sebe ( slaganje igračaka, oblačenje cipelica…), dok nisam shvatila da je za veću dobrobit djeteta da oni to sami učine, jer oni to mogu. Uvidjela sam važnost dobre i smislene pripreme za slijedeći radni dan jer priprema je stvarno pola posla. Naglasila bih i važnost prisutnosti I koncentracije kroz cijeli radni dan, naučila sam koliko je važno obratiti pažnju na detalje ( odjeća u kojoj su djeca došla, užine koje su ponijeli…). Teorija bez prakse ne vrijedi, zato svako iskustvo rada s djecom je dragocjeno i plodonosno, čovjek cijeli život nešto uči.
Vanjski suradnici
Zrinka Zovak Čehobašić | majka šestero djece, psiholog, kreativka
Završila sam studij psihologije. Stručno osposobljavanje odradila sam u Dječjem domu Nazorova. Kroz godine fakulteta puno sati provela sam u volontiranju s djecom (Goljak, Mali dom). Trenutno sam u edukaciji iz Terapije igrom. Završila sam višegodišnji trening za lidere EQUIP i studij Hagioterapije profesora Tomislava Ivančića.
Nekoliko zadnjih godina, osim u igri, provodim i u osmišljavanju kreativnih radionica i igara za djecu.
Neke od riječi koje bi me najbolje opisale su svakako optimizam, empatija, kreativnost i prihvaćanje novih izazova.
Terapija igrom dala mi je novi uvid u dječje ponašanje i dječju igru. To je jedan od glavnih razloga što se toliko veselim radu i igri s djecom. Vjerujem da je igra jedna od najvažnijih dječjih aktivnosti i načina komunikacije, stoga je moja uloga što više se posvetiti djetetu u igri.
Moja najveća radost je moja obitelj. Naučili su me najvažnijim vrijednostima u životu: strpljivosti, davanju sebe svaki dan, radosti u malim stvarima i ljubav prema najslabijim, a ujedno i najiskrenijim, najspontanijim i najnevinijim karikama našeg društva – djeci.
Djeca, igra, kreativnost i novi izazovi za mene su najbolje kombinacija.
Andrea Piškor | majka troje djece, magistra ekonomije, profesorica ekonomskih predmeta, porođajna edukatorica
Supruga sam predivnom čovjeku kojeg neizmjerno volim i poštujem, a majka trojici radosnih i nevjerojatnih dječaka.
Po zanimanju sam magistra ekonomije i profesorica ekonomskih predmeta.
Majčinstvo je mojoj osobnosti i karakteru dalo poseban sjaj, a iskustva poroda dala su mi hrabrost, boli, traganja, znanja, entuzijazam, nježnost, ljubav, snagu, toplinu, sigurnost, dostojanstvo i ženstvenost što me danas čine majkom i ženom kakva jesam. S ponosom mogu reći da uloga majke i supruge ispunjava svaki dio moga bića, a njegovanje pravih obiteljskih vrijednosti istinski me raduje.
Svom prvom, usuđujem se reći vrlo teškom i traumatičnom porodu dugujem put kojim i danas putujem. Put prožet strastvenim istraživanjem, učenjem i divljenjem ljepoti Božjeg nauma za majčinstvo, ženu i obitelj.
Iako sam baš tim putem krenula iz posve sebičnih razloga jer sam željela bolje za svoju bebu, za sebe i cijelu našu obitelj, danas kada čvrsto vjerujem da su nam sve situacije u životu dane s razlogom, znam da želim bolje za sve bebe, za sve žene i sve obitelji.
Želim da trudnoća bude blaženo stanje, baš onakvo kakvim ga je Bog za ženu naumio.
Želim da porod bude dostojanstvena proslava dolaska novog života u kojoj sudjeluje cijela obitelj.
Želim da novi život dolazi u nježnosti, slavlju i dostojanstvu koje se pamti zauvijek.
Zbog toga sam beskrajno zahvalna za sva moja iskustva majčinstva, trudnoća i poroda kako bolna i teška tako i ona predivna i iscjeljujuća.
Zahvalna sam na mogućnosti koju mi pruža uloga porođajne edukatorice, a to je spajanje mojih dviju strasti. One prema divljenju ljepotama koje pružaju trudnoća i porod te strasti prema prenošenju znanja i poučavanju.
1 komentar